Mapa zapisa
Ovde se nalazi mapa sa označenim zapisima. Kliknite na oznaku da saznate više o svakom stablu.
Istražite prirodnu i kulturnu vrednost svakog zapisa.
Kategorije zapisa:
Skriveni dragulji — izuzetna stabla koja se ističu po dimenzijama, starosti, mikrostaništima ili posebnom značaju za zajednicu.
Ova kategorija obuhvata stabla koja predstavljaju prave dragulje naše prirodne i kulturne baštine. To su stabla koja se izdvajaju svojim izuzetnim dimenzijama, starošću, retkošću ili dubokim duhovnim i obrednim značenjem u lokalnoj zajednici. Često su u pitanju glavni i najstariji zapisi u selu, mesta sabranja tokom litija, zavetina i drugih verskih ili narodnih običaja. Njihova istorija je isprepletana sa životima meštana i često se prenosi usmenim predanjima kroz generacije. U našoj evidenciji, ova stabla se posebno obeležavaju kao „skriveni dragulji” Srbije.
Ostala živa stabla — mlađa i aktivna stabla od lokalnog značaja.
U ovu kategoriju spadaju mlada i aktivna stabla koja imaju značaj za lokalnu zajednicu, ali ne poseduju izrazito retke ili istorijski važne osobine. Iako možda nisu stara ili jedinstvena po dimenzijama, ova stabla čine važan deo predela, kulturnog i duhovnog identiteta kraja. Njihovo prisustvo i uloga u svakodnevnici i običajima zaslužuju poštovanje i očuvanje. Neka od ovih stabala postaće skriveni dragulji za buduće generacije.
Osušena stabla — stabla koja su nekada bila zapisi, ali su se prirodno osušila i više ne žive.
Iako više nisu živa, ova stabla stabla imaju neprocenjivu vrednost kao svedoci prošlosti. Nekada su bila sveta stabla, duboko poštovana i korišćena u ritualima, zavetima ili kao orijentiri. Vremenom su se prirodno osušila, ali i dalje stoje kao simboli trajanja i duhovnosti. Osim toga, ta stabla predstavljaju čitav mozaik mikrostaništa za brojne organizme koji žive u šupljinama starih velikih stabala ili se hrane mrtvim drvetom (insekti, gljive, ptice). U mnogim krajevima, meštani i dalje poštuju i čuvaju ova stabla kao spomenike, ne dirajući ostatke i prepuštajući ih prirodi. Njihovo prisustvo podseća na duboku vezu između čoveka i prirode i potrebu da čuvamo uspomenu na ono što je nekada bilo živo i sveto.